Autorka fotopisa: MIRARBI
Prikazana destinacija: Sitonija, Vurvuru
Vreme boravka: jul 2009. godine i avgust 2010. godine
Broj fotografija u fotopisu: 65
Redosled izlaganja: fotografija, opis fotografije, i tako redom
Primetila sam da Vurvuru, od svih mesta na Sitoniji, pa i šire, izaziva najviše nedoumica, jer ljudi, koji ga nisu posetili, nikako ne mogu da shvate da je moguće da u Grčkoj postoji popularno turističko mesto koje nema gotovo nijednu karakteristiku drugih takvih mesta. Sve odmah zanima gde je centar, jer žele da budu smešteni bliže centru, pa se zbune kad im odgovorim da centar, u pravom smislu te reči, ne postoji. Zatim se interesuju, ako već nema centra, postoji li neki trg, crkva, parkić, šetalište…, pa se ponovo zbune kad čuju da ni to ne postoji. Onda svoje interesovanje preusmere na druge tipične sadržaje, te se po dobijanju pretežno negativnih odgovora još više zbune. Zato je cilj ovog fotopisa potpuno predstavljanje Vurvurua, u slici i reči, a samim tim i otklanjanje nedoumica i opisane zbunjenosti kod potencijalnih posetilaca.
Pogled na „centar“ Vurvurua
„Centar“ Vurvurua slikali smo odozgo, sa magistralnog puta koji od Nikitija vodi ka Sartiju. Najveći objekat, koji vidite na fotografiji, je hotel „Rema“, u kojem smo odsedali više sezona uzastopce i bili veoma zadovoljni odnosom cene i kvaliteta.
Plaža hotela „Rema“
Plaža hotela „Rema“, ako se uopšte može nazvati „plažom“, nalazi se, kao i sam hotel, u „centru“ mesta. Evidentno je da je baš loša. Retko kad sam nekoga videla da se tu kupa. Inače, za one koje to zanima, sa ovog mesta svakog jutra kreću izletnički brodići ka ostrvcima lociranim naspram obale Vurvurua.
Plaža hotela „Rema“
Kao što vidite, u moru ima dosta kamenja, mulja i trave, a i ukotvljenih čamaca, što je redovna pojava u Vurvuru-u, koja mi se ni najmanje ne dopada.
Plaža levo od „centra“ Vurvurua
Plaža levo od „centra“ mesta (gledano licem ka moru) za nijansu je bolja od plaže hotela „Rema“, ali i tu ima kamenja, mulja i trave, malo dalje od obale. Na ovu plažu izlaze dvorišta nekoliko vila, koje srpski turisti rado biraju za svoj sitonski smeštaj.
Hotel „Vourvourou“
Hotel „Vourvourou“ nalazi se u samom „centru“ mesta, naspram hotela „Rema“.
Primetili ste da reč „centar“ stalno stavljam pod navodnike. To je zbog toga što Vurvuru, kako sam već objasnila u uvodnom tekstu, pravi centar zapravo i nema.
Plaža hotela „Vourvourou“
Plaža hotela „Vourvourou“ je mala i nije Bog zna kako lepa, al’ može da posluži.
Mini-market u „centru“ Vurvurua
U „centru“ mesta, u blizini hotela „Vourvourou“, sa iste strane puta, nalaze se dva mini-marketa. Na fotografiji se vidi jedan od njih. Oba marketa su solidno opremljena kako hranom, pićem, svežim voćem i povrćem, pekarskim proizvodima, cigaretama, suvenirima, razglednicama, kućnom hemijom, kozmetikom, tako i opremom za plažu.
Put koji prolazi kroz Vurvuru
Kroz Vurvuru, celom dužinom, pruža se ovakav uski put, bez trotoara za pešake.
Hotel „Diaporos“
Hotel „Diaporos“ „ugnjezdio“ se između puta i mora, malo dalje od hotela „Vourvourou“.
Bliži prikaz hotela „Diaporos“
Kao što vidite, deluje vremešno, ali održavano. Uz to je vrlo autentičan, zbog toliko interesantnih detalja.
Put ispred hotela „Diaporos“
Put vijuga kroz mesto, od „centra“ ka Karidi plaži.
Jedno od skretanja ka moru
Ovakvih skretanja sa puta ka moru ima zaista mnogo.
U blizini restorana i vile „Psarogiannis“
Puteljkom, koji sam prikazala na prethodnoj fotografiji, izbija se na deo obale u blizini restorana i vile „Psarogiannis“. Plaža je ovde prihvatljivog kvaliteta. Da nema ukotvljenih čamaca, kupača bi bilo mnogo više.
U blizini restorana i vile „Psarogiannis“
Ima čak i prirodnog hlada, što je odlično.
U blizini restorana i vile „Psarogiannis“
Gostima restorana i vile „Psarogiannis“ na raspolaganju su ležaljke i suncobrani.
Plaža restorana i vile „Psarogiannis“
Moj utisak je, ako izuzmemo plaže Karidi i Fava, da ovaj ugostiteljski objekat ima najbolju plažu u Vurvuru-u.
Restoran i vila „Psarogiannis“
Konačno možete da vidite i kako izgleda toliko puta pomenuti „Psarogiannis“.
Hotel „Vergos“
A ovo je hotel „Vergos“, sledeći poznati ugostiteljski objekat u tom nizu objekata smeštenih između puta i mora.
Hotel „Vergos“
Pored smeštajnih kapaciteta, ovaj hotel raspolaže sa manjim bazenom i picerijom i barom „Gousto“, koji su u večernjim časovima izuzetno posećeni, pretpostavljam zbog dobrog posluženja, ali i zbog žive muzike.
Dvorište hotela „Vergos“
Ovo je definitivno najuređenije i najlepše dvorište u Vurvuru-u, i to sa direktnim izlazom na plažu.
Plaža hotela „Vergos“
Kao što vidite, plaža hotela „Vergos“ je vrlo slična onoj ispred „Psarogiannis“-a. Peščana je. More je mirno i čisto. Prirodnog hlada ima sasvim dovoljno. A tu su i ležaljke i suncobrani za goste hotela. Mana je jedino što je plaža nevelika, a posetilaca poprilično, i što i ovde ima dosta ukotvljenih čamaca.
Plaža hotela „Vergos“
Evo i bližeg prikaza plićaka, kako biste mogli da steknete pravi utisak.
Plaža hotela „Vergos“
Na ovoj plaži, na obali, u hladu, ali i u moru, često zna da bude ovih lepih, belih patkica. Nekima su simpatične, a nekima smetaju.
Deo obale posle hotela „Vergos“
Kroz Vurvuru nije zgodno šetati ni uzanim putem bez trotoara, koji sam već prikazala, a ni samom plažom.
Improvizovani mol za brodiće i čamce
Vurvuru je, kako sam čula, prvobitno bio vikend naselje, u kojem su uživali solunski Grci. Otud toliko brodića, čamaca, glisera i ostalih plovila tzv. vikendaša. Tek se kasnije ovo naselje razvilo u turističko mesto i dobilo smeštajne kapacitete i ponešto sadržaja potrebnih turistima, ali privatne kuće i plovila njihovih vlasnika i dalje preovlađuju.
Reklamna tabla za iznajmljivanje plovila
Na ovom mestu, kod improvizovanog mola sa prethodne fotografije, između hotela „Vergos“ i „Ekies“, a u blizini restorana „Paris“, možete iznajmiti plovilo po svojoj meri.
Deo obale u blizini hotela „Ekies“
Ovo je deo obale u blizini hotela „Ekies“. Ne izgleda baš lepo. Preovlađuje rečni ambijent, koji na moru ne volim da vidim.
Plaža hotela „Ekies“
Plaža hotela „Ekies“ deluje neobično, najviše zbog nestandardne plažne opreme. Turistima su na raspolaganju udobni kreveti sa naslonima za leđa i držačima za noge, presvučeni belim platnom, zatim tzv. „lazy bag“ fotelje, ljuljajuće ležaljke u plićaku, iznad mora, suncobrani od pruća…
Plaža hotela „Ekies“
Prizor kao sa neke daleke, egzotične destinacije.
Plaža hotela „Ekies“
Ova plaža je lošija od one kod hotela „Vergos“, jer je na obali znatno manje prirodnog hlada, a pesak u plićaku je žućkast i ne baš prijatan pod stopalima.
Nezaobilazni čamci
Više puta sam napomenula da čamaca u Vurvuru-u ima duž cele obale, što, barem meni, dosta kvari utisak. Nije baš neki ugođaj preskakati konopce, kojima su vezani za dno, ili plivati između čamaca i bova na površini, uz neizbežno udisanje mirisa goriva, ulja i svega ostalog tipičnog za čamce na motorni pogon.
Između hotela „Ekies“ i plaže Karidi
Prizori su, kao što možete primetiti, manje-više isti celom dužinom obale.
Market „Dionysos“
Najveći market u Vurvuru-u, pored kampa, sa desne strane puta, gledajući u pravcu ka Karidi plaži, a koju stotinu metara od nje.
Put koji vodi kroz Vurvuru
Ponovo vam prikazujem put, koji vodi kroz mesto, i naglašavam da je prilično uzan, jedva dovoljan za mimoilaženje automobila, bez izdvojenih trotoara, većim delom neosvetljen, te nebezbedan za pešake, naročito u večernjim satima.
Taverna „Edra“
U Vurvuru-u postoji 4-5 taverni i 2-3 picerije. Za razliku od ostatka severne Grčke, cene u tavernama nisu male, a porcije su dosta skromne. Ono što me posebno čudi je da najčešće ne služe giros, ni u piti, ni u porcijama.
Picerija „Top“
Picerija „Top“ nalazi se na samom skretanju ka plaži Karidi. Ceo kompleks zauzima veliku površinu, a u svom sastavu, pored picerije, ima dve vile sa smeštajnim kapacitetima, dečije igralište i parking.
Pica iz picerije „Top“
Pice je moguće naručiti telefonom, te tražiti njihovu dostavu, u ovakvim kutijama, ili doći lično po njih. Naravno, mogu se konzumirati i u samom objektu, u natkrivenoj bašti picerije, u prijatnom ambijentu.
Pica iz picerije „Top“
Pice iz ove picerije su ukusne i velike. Porodična pica, koju vidite na fotografiji, je leta 2010. godine koštala 12 evra i bila i više nego dovoljna za 2-3 ješne osobe.
Put ka plaži Karidi
Na raskrsnici, kod picerije „Top“, put se račva. Levo se skreće ka plaži Karidi, a pravo produžava ka plaži Fava.
Zemljani parking plaže Karidi
Ova i sve naredne fotografije plaže Karidi nastale su jedne subote krajem avgusta 2010. godine, te pretpostavljam da je zbog toga, zbog vikenda, bila velika gužva na toj popularnoj plaži. Automobila je bilo više desetina i stvarno ne znam da li su i kako na kraju dana svi uspeli da se isparkiraju, a da niko nikoga ne očeše ili ne čukne.
Centralna uvala plaže Karidi
Centralna uvala plaže Karidi najčešće je prepuna turista. Za mene je to jako neprivlačno. Samo sam se prošetala, napravila par snimaka i produžila dalje.
Plaža Karidi
Malo dalje od centralne uvale već se lakše diše.
Plaža Karidi
Tu, na svu sreću, postoji mnoštvo malih uvala, koje, ako poranite, možete zauzeti i učiniti svojim, makar na jedan dan.
Plaža Karidi
Kao što vidite, te male uvale, nedaleko od centralne uvale, znaju da budu baš lepe.
Pogled na centralnu uvalu plaže Karidi
Evo kako sa distance, iz daljine, izgleda centralna uvala plaže Karidi.
Plaža Fava leta 2010. godine
Plaža Fava, zbog koje smo se leta 2009. godine zaljubili u Vurvuru-u :), nas je leta 2010. godine razočarala.
Plaža Fava leta 2010. godine
Svakog dana našeg boravka u Vurvuru-u na Favi su besneli baš veeeliki talasi, muteći more i dovlačeći travu i svakojake nečistoće u plićak i na obalu.
Plaža Fava leta 2010. godine
Redovno bismo se, odmah nakon doručka, uputili ovde, uverili se da je stanje i dalje loše, pa produžavali dalje.
Plaža Fava leta 2010. godine
Primetili smo da kad god sa ove istočne strane poluostrva ima vetra i talasa, na zapadnoj strani ih nema.
Plaža Fava leta 2009. godine
Evo kako je plaža Fava izgledala u julu 2009. godine, kada smo je prvi put posetili.
Plaža Fava leta 2009. godine
More je bilo mirno, glatko kao staklo, čisto, prozirno, predivnih boja.
Plaža Fava leta 2009. godine
Bilo je nemerljivo zadovoljstvo boraviti na ovoj plaži.
Plaža Fava leta 2009. godine
Malo posetilaca, mir, tišina, a plaža dugačka, sastavljena iz jedne veće i mnoštva manjih uvala, odvojenih stenama. Božanstveno!!!
Plaža Fava leta 2009. godine
Imala sam potrebu da vam tu divotu dočaram i iz vode.
Plaža Fava leta 2009. godine
Pogledajte kako je more čisto i bistro.
Plaža Fava leta 2009. godine
Na par mesta, uglavnom u centralnoj uvali, iz mora izviruju zaobljene stene, sa kojih deca mogu da skaču.
Plaža Fava leta 2009. godine
I ovde, kao i u ostalim delovima istočne sitonske obale, Sveta Gora (Atos) zna da „izroni“ na pučini.
Plaža Fava leta 2009. godine“
Na obali je uglavnom fini pesak. Bliže moru ima nešto sitnijeg šljunka, koji je prisutan i u plićaku. Na taj šljunkoviti pojas, u moru, nadovezuje se široki pojas peska, mekog i prijatnog za hodanje po njemu.
Suton u Vurvuru-u
Plaža hotela „Rema“ tokom dana nije ni lepa, ni posećena, u šta ste se i sami uverili, ali zato u suton jako lepo pozira
Suton u Vurvuru-u
U suton mi čak i ovi mnogobrojni čamci, koji tokom dana kvare utisak, deluju nekako prihvatljivo.
Suton u Vurvuru-u
A tu je i „pačija patrola“ :), koja neumorno obilazi obalu i ukotvljene čamce.
Suton u Vurvuru-u
Ovako izgleda suton u Vurvuru-u, ovekovečen sa terase naše sobe u hotelu „Rema“.
Suton u Vurvuru-u
Hotel „Rema“ je sa svih strana oivičen žbunovima oleandera svih mogućih boja.
Suton u Vurvuru-u
Mrak sve više i više pada.
Suton u Vurvuru-u
A Sunce nestaje na horizontu.
Eeeeee, da si punila ovo svoje mesto sadržajima svih 10 godina, koliko si radila za druge, gde bi ti kraj bio.
Draga Biljo, za prosutim mlekom ne vredi plakati 🙂 .